Studenac
Kao Bolka i arhitektica, osjećam se pozvanom komentirati projekt novog Studenca.
Koliko znam, moji profesori, a autori projekta, bili su protiv sađenja stabala nasred prostora Studenca međutim, to se ipak dogodilo. Mislim kako Boljani nisu dovoljno svjesni važnosti tog trga. Bol nema tipičan dalmatinski trg. Nekoliko je javnih prostora u Bolu koji se mogu doživljavati kao prostori za veća javna okupljanja: Pazar koji je preuzak i zauzet štandovima, prostor ispred Male crkve na kojem se sada neprimjereno nalazi gustirna, Pjaca koja je u nagibu i ako pozornica nije izdignuta - ništa se ne vidi, te Studenac koji je, kada se na njemu odvija nekakav program, uvijek izvrsno prihvaćen od strane mještana i gostiju. Na samom trgu stvara se odlična atmosfera, ljudi su sa svih strana: oni sramežljivi, a kurjoži naviruju se s Rudine, oni malo mlađi sjede na strmim skalinama ispod škole, stariji sjede na stolicama ispod murve ili na skalinadi na istočnoj strani, najmlađi se igraju oko same gustirne, dok se program odvija u sredini.
Mislim kako se korištenje prostora namijenjeno samo jednom sadržaju nikako ne može mjeriti s mogućnostima cjelodnevnog korištenja istog prostora za više sadržaja. Danas je u svim arhitektonskim projektima nužna multifunkcionalnost i prilagodljivost bilo zatvorenih bilo otvorenih prostora. Upravo sam o tome neprestano morala promišljati u svim projektima na fakultetu bilo da se radilo o školi, stambenoj zgradi, napuštenoj tvornici ili o trgu. Uvijek smo morali isplanirati čitav niz scenarija: jutarnjih, popodnevnih, noćnih, zabavnih, kulturnih, sportskih, za "velike", za "male", za različite koncesionare, ali i za javno korištenje i sve to s minimalnom intervencijom. Upravo u tome leži snaga projektanta. Suvremeni trgovi su primjer gdje se multifunkcionalnost još više uočava. Predviđa se prostor za sjedenje, prostor za odmor, prostor za igru... Tržnica postaje kafić, restoran izložbeni prostor na otvorenom itd.
Ilustracijama sam željela prikazati kako svi prikazani sadržaji s minimalnom intervencijom i opremom mogu odlično funkcionirati na istom mjestu. A neki od njih mogu se, naravno, odvijati i istovremeno. Jedan od prostora unutar sjevernog zida mogao bi se izdvojiti za opremu poput: rekvizita za sportska natjecanja, nadstrešnice za kafić tijekom dana, alata za neminovno još jedno „premještanje“ Zlatnog rata, pozornice za karneval, stolica za koncerte, opreme za ljetno kino itd.
Unaprijed sam svjesna kako će moja kritika malo, ili bolje rečeno, nimalo neće utjecati na razvoj događaja na Studencu. Međutim, bit ću zadovoljna već ako ovim ilustracijama uspijem potaknuti Boljane na propitivanje o javnim prostorima i njihovom korištenju, dominaciji privatnog interesa nad javnim, ljetnoj ponudi, sudjelovanju u kreiranju okoline, poštivanju tradicije te oblikovanju prostora prvo u službi mještana, a onda i gostiju u ljetnoj sezoni.
Gosp. Egekher, zahvaljujem Vam na bolskim likovima koji su našli svoje mjesto u ilustracijama!
