Vulgarni turistički konzumerizam u Bolu

Članak za portal Bolinfo.hr vezan za problematiku izgradnje novog hotela Borak, neplanskog upravljanja plažom Zlatni rat i projektima uređenja u mjestu općenito.

„Za otočna područja prostor predstavlja jedan od najznačajnih resursa i presudnih faktora razvitka. Prostor obuhvaća cjelokupnost kopna i mora te prirodnih i izgrađenih, ljudskom djelatnošću stvorenih resursa. On ne samo da može predstavljati prednost već mora biti i temelj zdravog i održivog razvoja. Razvojne aktivnosti i procesi imaju često i negativan utjecaj na prostor. Proces razvitka je dinamičan i nezaustavljiv. Urbanizacija, razvoj komunalne infrastrukture, turizam, gospodarstvo u cjelini utječu na prostor, ponekad ostavljajući duboke ožiljke u prostoru. Sam po sebi prostor je ograničen i jednom pogrešno korišten i devastiran za duži vremenski period ne može se obnoviti, a u nekim slučajevima je i potpuno nemoguća obnova. Planiranje korištenja prostora je nužnost i potreba te i jedino prihvatljiv način njegove zaštite i očuvanja. Korištenje i uređenje prostora, uvjetovano je društveno-ekonomski, tehničko tehnološkim i uopće razvojem određenog okruženja, te mora omogućiti kontinuirane, nesmetane i optimalne razvojne mogućnosti...

Politikom izgradnje naselja i gospodarskih kapaciteta će se budno paziti na plansko korištenje prostora, uvažavajući pri tome visoku kvalitetu izgrađenosti naselja i turističkih zona. S tog gledišta se neće pristati ni na kakve kompromise koji dezavuiraju postignute standarde. Politikom prostornog uređenja će se nastojati održati visoko stečeni rang izgradnje kao i uređivanja okoliša. U okviru naselja treba naročito u njegovim centralnim područjima zaštiti javni socijalni prostor kao ostali javni prostor u turističkim zonama.

Prostori dosadašnjeg korištenja ne bi se trebali bitnije mijenjati niti proširivati, već u njima potrebno vršiti kvalitativna unapređnja i poticati njihovo povezivanje. Posebnu pažnju treba posvećivati ravnomjernom infrastrukturnom opremanju cjelokupnog prostora općine.

Područje plaže Zlatni rat iziskuje poseban tretman i zaštitu, zatim njegovo posebno uređenje i racionalno korištenje.“

(Strategija razvoja općine Bol od 2014. – 2020.godine)

„Bol je izvorna mediteranska, otočna destinacija koja je u okružju očuvanih prirodnih resursa borove šume, mora i plaža nudi sofisticiran, ekskluzivan sadržajima bogat turistički proizvod njegujući pri tome gostoprimstvo, autentičnost ambijenta i ladanjski stil života. Najvažniji atributi koji to potvrđuju su: da je Bol odmorišna destinacija s 5 zvjezdica, da je na Bolu destinacija sofisticiranog i kvalitetnog turističkog proizvoda, da Bol njeguje ladanjski stil života, privlačan u svim sezonama, da Bol nudi iskustvo doživljaja otoka Brača.“ 

(Strategija turističkog razvoja destinacije Bol, 2014.)

Iako je o temi uređenja Bola zadnje vrijeme dosta toga napisano na internet portalima, osjećam potrebu kao Bolka, arhitektica i urbanistica osvrnuti se na istu temu unaprijed svijesna vlastite bespomoćnosti. Pa ipak, pisana riječ jedina ostavlja trag.

Čemu ovoliki uvod s citatima? Kako bih pokazala da je uređenje i planiranje prostora bila tema kojom se dugo bavio tim stručnjaka na čelu sa prof. emeritusom Ivom Šimunovićem, a koju je naša Općina jako skupo platila. Radi se o Strategiji razvoja Općine. Jednako tako je skupo platila i Strategiju turističkog razvoja na kojoj je također radio tim stručnjaka. Zašto se vladajući naše Općine toga ne pridržavaju? Da su se pridržavali samo ove jedne uvodne kartice teksta, uvjerena sam kako gotovo niti jedne problematične prostorne realizacije i estetskih užasa ne bi bilo. 

Zaista me žalosti apsolutni konzumerizam koji je doslovno „pojeo“ čitav prostor Bola. Nestalo je čuđenje i divljenje i zavladao je isključivi, vulgarni i najgori mogući turistički konzumerizam. Sjeća li se još itko Studenca i njegove izvorne namjene? Interesi pojedinaca upravljaju javnim prostorom mjesta kojega je sve manje. Krećući se Bolom osjećam tugu i razočarenje. A znamo svi - Bol je turistički prvak. Ta činjenica najbolje govori o kriterijima na razini države i stanju stvari u drugim destinacijama. 

Zlatni rat. Sudjelovala sam na prosvjedima kojima se tražilo poništenje natječaja kako bi Općina i dalje upravljala bolskom „zlatnom kokom“. Sada taj zaštićeni krajolik, jedinstven u svijetu, ista Općina uređuje bez cjelovitog plana uređenja, netransparetno, stihijski, s odlukom donesenom preko noći. Čitavom šetnicom niču, svake godine, novi, bez kriterija neartikulirani objekti i štekati. Umjesto svega toga, mogao se raspisati međunarodni natječaj za uređenje čitave zone kakav taj prostor i zaslužuje!

Dječji park, park uz tržnicu, park uz Curicu, popločanje Lože, vidikovac, Bol 3...sve projekti provedeni stihijski, nestručno, bez cjelovitog plana uređenja, bez jasnog cilja, vizije i želje kakvi bi ti prostori zbilja mogli biti. Izostao je dijalog uprava-struka i novac je jedini kriterij. Svi ti prostori mogli su biti prostorne i vizualne senzacije, a ovako su samo drugorazredno uređeni parteri.

O tome kako interesi pojedinaca upravljaju javnim prostorom Bola najbolje svjedoči novi projekt hotela Borak. Megalomanski „kruzer“ planira se na duže vrijeme usidriti na prostor u čijem neposrednom susjedstvu se nalazi hotel Bretanide arhitekta Dinka Kovačića. Taj je hotel savršeno uklopljen u prostor, na popisu je zaštićene baštine i referentnih primjera turističke arhitekture. Predloženo rješenje oblikovanja hotela je u suprotnosti sa prirodnim i antropogenim kontekstom, a svojom pretjeranom voluminoznošću u formi češlja i generičkom fasadom slika je arhitekture bez duha mjesta koja se može nalaziti bilo gdje u svijetu. Osim toga, predloženo povećanje kapaciteta za više od 60% ili 922 nova ležaja ne odgovara postojećoj infrastrukturi, mijenja strukturu stanovništva i utječe na gospodarsku stabilnost i održivost Bola (turizam kao jedna od najnestabilnijih gospodarskih grana postaje isključiva disciplina). Predloženi kapacitet nije u suglasju s osnovnim turističkim resursima Bola - plažama koje su već ionako pretrpane. Smještajni turistički kapaciteti su se u vrijeme "zdravog" prostornog planiranja računali u odnosu na duljinu plaža (primjer Regionalnog prostornog plana "Južni Jadran"). 

Za napredak turizma, koji nije masovni, nije važan rast kapaciteta već rast kvalitete ponude o čemu pišu sve strategije! Ionako prevelik koeficjent izgrađenosti od 0,65 odnosi se na prostornu jedinicu gdje je predviđen novi hotel, dok se minimalna potrebna zelena površina (40%) sagledava na cijelom obuhvatu ugostiteljsko-turističke namjene! To ostavlja prostor manipulaciji parametrima, prostorni plan nije jednoznačno određen i očito je pogodovanje privatnom interesu. Koeficjenti veći od 0,3, a pogotovo ovaj od 0,65 karakteristični su za gustu urbanu strukturu naselja, a ne prostor zaštičenog prirodnog krajobraza i zone koja mu neupitno pripada.

Sve su ovo udarci apsolutne turistifikacije koju Bol doživljava već godinama, a posljedica toga je podređivanje konzumerizmu i na kraju odlazak iz Bola agilnog stanovništva koje ne živi isključivo od bavljenja turizmom. Monodisciplinarnost vodi u nestabilnu budućnost. Što je s projektima namjenjenima stanovnicima Bola: obnova Centra za kulturu, neadekvatan prostor za knjižnicu, propadanje Paloca...?

Po svemu tome očit je upliv privatnog kapitala koji upravlja odlukama od javnog interesa na račun zadovoljenja privatnog interesa, a na uštrb održivosti prostora i lokalne zajednice. Sve ovo govori u prilog činjenici kako lokalna samouprava ne vodi računa o održivosti mjesta već svaki resurs podređuje kapitalu. Grad je, kako ga je Luis Kahn definirao, „prostor mogućnosti, mjesto u kojem malo dijete, krećući se kroz njega, može odabrati svoje buduće zanimanje“. Nekakvi turisti će već dolaziti i odlaziti, mi ćemo vjerojatno i dalje biti dobri domaćini, pitanje je kakvi ćemo biti prema sebi samima?