Galerija malih formata

Galerija malih formata u Bolu na Braču oblikovana je kao izložbeni prostor za prezentaciju različitih umjetnika iz donirane privatne kolekcije minijatura Ivice Karninčića – Koloča. Projektom je postignuta potpuna transformacija postojećih uredskih prostorija u otvoreni izložbeni prostor s minimalnim brojem arhitektonskih elemenata. Nalazi se na prvom katu u zgradi Prve hrvatske čitaonice iz 19. stoljeća u centru mjesta i dio je ponude javnih sadržaja budućeg gradskog hotela investitora Bol Poljoprivredne zadruge.

Projektantski pristup temeljio se na potrebi smještaja velikog broja slikarskih i kiparskih minijatura u malom prostoru od gotovo 115 m2. Osim toga, u istom je prostoru bilo potrebno predvidjeti i mjesto za brojne umjetničke monografije kao i prostor za pohranu umjetničkih djela kako bi postav mogao biti varijabilan.

Bijeli “lebdeći” plašt, intaktan od postojećih zidova, stropa i poda, meandrira u prostoru galerije. Vibrira između vrijednih vizura iz postojećih otvora i stvara scenografiju dugačkog izložbenog platna s brojnim umjetničkim slikama. Maksimalizira površinu za izlaganje te skriva instalacije grijanja i hlađenja, depo za umjetnička djela ”na čekanju” i spremišta.

Kutija za videoprojekcije “lebdi” izdvojena u prostoru iz volumena plašta, izvana je potpuno bijela, a iznutra potpuno crna. U njoj promatrač, izoliran od vanjske bjeline, ulazi u svijet „minijaturnog“ minutnog filma. To je ”gluha” komora s televizorom zatvorena teškom black-out zavjesom.

Prisutne su samo ne-boje i materijali u svojoj prirodnoj pojavnosti kako izložbenim artefaktima ništa ne bi oduzimalo pozornost.

Siva podna obloga od isprepletenih PVC vlakana stvara dojam monolitnog poda, a crni strop od OSB ploča, stvara kontrastnu pozadinu, mimikrira strojarske instalacije i ističe ritam drvenih lameliranih greda. Sa ritmom greda izmjenjuju se linije usmjerene rasvjete.

Zatvaranjem žaluzina i finom regulacijom osvjetljenja oživljava galerijska scenografija.

Sva oprema u interijeru izrađena je po projektantskoj zamisli i detaljima kao total industrijski dizajn. Uzbudljivi “lebdeći” izazov za projektante i izvođače bio je petmetarski stakleni volumen vitrine. Vertikalne staklene plohe, od kojih je jedna mobilna, zatvorene su odozgo i odozdo čeličnom konstrukcijom. Gornja skriva decentnu linearnu rasvjetu, a na donjoj se nalaze skulpture. Vitrina razapeta četirima neobično tankim čeličnim šipkama „lebdi“ u ravnoteži između stropa i poda.

Čvrstoća je osim u hangaru u Zadru, isprobana na licu mjesta kada su se na čelične okvire objesila šestorica radnika Svijeta stakla. 🙂

Galerija je nominirana za nagradu „Bernardo Bernardi“ za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja za 2019. godinu.

Zanimljivo je kako je Bernardo, omiljen među Boljanima, i sam imao kuću u Bolu u kojoj je umro 1985. godine.